.

Otišla u sobu u kojoj ne bude niko na poslu da plačem. Oslobodili su Ahmada Manasru. Konačno. Nemam kome ni reći, jer nikom ovdje to ime ne znači a ja svaku noć vidim njegove oči pred spavanje. Morala sam negdje, pa makar i na blogu. Kako će on sad nakon toliko godina Hasbunallahu wa ni'mal…

Nastavi čitanje →

Im Namen des Mondes, bestrafe ich dich!

Imam te dvije rodice s kojima sam čitav život. Zaista. Rođene smo u isto vrijeme u istim mjestima, bile zajedno po raznim izbjeglištvima i kolektivnim centrima, zajedno u Švicarskoj, zajedno povratak u Bosnu, naši su napravili kuće jedni do drugih, zajedno stanovale tokom studija. Sad smo odrasle i svaka živi svoj život ali smo i…

Nastavi čitanje →