Uvijek sam htjela pisati na ovu temu ali nešto nisam imala hrabrosti sama sa sobom o ovome. Fali mi prijatelja u životu. Falilo je čitav život. Nije da ih nije bilo, i imala sam uvijek, posebno dok sam bila student, sad još i najmanje ih imam, zapravo i nemam nikako. (Bože, rečenice, kao da sam moždani imala dok sam je pisala.)
Većinu dana mi to ne smeta toliko i ne primjetim od silnih obaveza, ali recimo sad, večeras konkertno, bih voljela s drugaricama otić na piće.
Znam da je do mene, uvijek je i bilo. Okolnosti mog odrastanja su bile takve da kada sam se trebala naučiti socijalnim vještinama – nisam imala s kim. Ni gdje. Prestala sam kriviti roditelje davno, kada sam i sama postala odrasla osoba i shvatila da su radili kako su morali a ne kako su htjeli. Znam da je problem bio egzistencijalni, da imamo šta jest i obuć i da se ne smrznemo zimi i da nam ne isključe struju. U svemu tome živjeti negdje gdje bi ti dijete imalo vršnjake, ili dopustiti da dolaze drugarice da prespavaju ili da odem drugaricama jednostavno nije bilo u jednačini.
Jednog dana neki dobar psihijatar će imati pune ruke posla sa mnom, i da mi objasni zašto i kako ljudi odlaze iz mog života i koliko je to utjecalo na moje opsesivno insistiranje da ostanu pod svaku cijenu, i da ću biti šta god žele – evo sasvim novu personu ću da skrojim po tačnim mjerilima onoga što paše tom novom drugu kojeg imam. Samo da ne ostanem opet sama.
Eh sad blog je premali a ja nisam dovoljno elokventna da seciram svako svoje prijateljstvo kako bi mi vi pomogli u analizi gdje sam ja pogriješila a gdje moji bivši prijatelji. Prilično mi je teško imati iskreno prijateljstvo sa ženama, barem do sad je bilo, jer ove koje sam ja poznavala su nekako uvijek imale neku agendu, neki skriveni motiv koji me mnogo kopkao. Teško je biti potpuno iskrena sa drugim ženama, kada je ženi informacija mač i sjekira. Ne kažem da su sve takve, znam ih dosta koje nisu, samo sa njima nikad nisam uspila uspostaviti više od poznanstva. Sve drugarice koje sam imala a koje su neminovno saznale ili sam im sama rekla za svoju (bi)seksulanost su to kad tad pokušale iskoristiti za svoj benefit. Do te mjere da se zadnje prijateljstvo završilo zbog mog manjka takve vrste pažnje prema njoj, i odbijanja nekih prijedloga. U biti iz istih razloga zašto i sva muška prijateljstva završe – jer pokuša spavat sa mnom.
I nije da ja ne oprostim taj pokušaj, probam preveslat naše prijateljstvo preko toga, ali mi niko od njih ne oprosti to odbijanje, koliko god nježno da to obavim. Evo zvučim umišljeno kad ovo čitam, ali odgovorno tvrdim da se nikome od njih nisam zaista sviđala niti bila privlačna, nego su samo htjeli da me iskoriste za podizanje svog ega.
Možda nisam trebala ni napisati sve ovo, ne vidim da me dovodi do nekih realizacija, katarzi, osvjetljenja… Ali mi je trebalo mjesto i prostor, a jednog dana ću vam ispričat kako sam zatekla drugarice da me imitiraju i smiju mi se, zbog čega godinama nisam htjela da plešem u javnosti.
ja ću doći i zvaću te da pijemo kafu, čim se nakanim voziti jer mi je lijenost drugo ime.
Zanimljivo je da su te te neke prijateljice htjele iskoristiti kada su saznale za tvoju biseksualnost, to onda i njh čini biseksualnim. Kompleksna tema. Zar svi mi ne nosimo u sebi zrno biseksualnosti?
Jako čudna situacija.
Skontala sam da je u starijim godinama teže sklopiti prijateljstva. Svi su tu, prolete i ne ostanu. Ili treba biti vraški ekstrovert da bi nekog pridomio, nekako ne ide samo od sebe.. Prijateljstva s posla lako otpadnu, čim netko ode s navedenog posla, takve okolnosti… Također u starijim godinam je teže imati tu hordu prijateljica (a la sex i grad) ili one klape kao u srednjoškolskim vremenima i to je normalno. Dovoljno je jedan-dva iskrenih prijatelja koje povremeno viđaš, a ne prečesto. Sad kako do njih doći, možda obnoviti neka stara prijateljstva koja su imala potencijala i s osobama koje te nisu povrijedile. Srednjoškolska prijateljstva su obično stastavljena od egocentričnih pojedinaca koji su u “sekti” da bi lakše došli do nekih ciljeva, tipa do pažnje osoba suprotnog spola, ludih provoda… Kasnije u životu sekte su sastavljene od prijateljskih parova. Čega isto nisam fan, jer su mi takva druženja isprazna. Tipa tvoj muž se druži s nekik prijateljem koji ima ženu pa se sad ti moraš družit s njom i izlazite svi zajedno. Jedino ako je ta žena baš super. Uglavnom sad i ovaj moj pasos izgleda i bez glave i repa, nepovezano. Uglavnom nemam neki recept, ali ima nas puno koji smo u sličnoj sitiaciji i to je valjda normalno u nekim godinama.
♥️
Dance like nobody is watching!
Ja imam dvije prijateljice, jednu znam 24 god. i sticajem okolnosti ne živimo u istom gradu već godinama, ali kada se vidimo kao da nije prošlo izvjesno vrijeme. Nastavimo nekako gdje smo stale.
Drugu znam nekih 8 godina, čujemo se svaki dan s tim da šaljemo jedna drugoj reels, ni ona ne živi u istom gradu kao ja više.
Ne želim sklapati nova prijateljstva jer sam došla u te godine gdje mi je skroz ok biti sama, otići sama na kafu itd. Sasvim mi je ok sto imam njih dvije na koje se mogu osloniti i vice versa.
Ostala sam na dvije jer sve ostale su one koje zabadaju nož u leđa, a to mi ne treba.
Pronađoh sebe u nekim segmentima tvoje priče…
Ne trebaš i nemoj nikad sumnjat u sebe…
I ja sam svoju bff našla u sasvim drugom gradu, 400 km udaljenom, sa mojih gotovo 50 godina starosti…
I kao što kaže shaw, čeka te negdje tvoja bff koja je kul skoro kao i ti.
<3
Kažu ako na krajuživota na jednoj ruci uspiješ izbrojati prijatelje da si bogat čovjek.
Ja kako starim mogu reći da je to istina.A najiskreniji i najbolji prijatelji se zovu mati i otac.
Uopšte je danas teško prijatelja steći, većinom je korist u pitanju, pa sam ja sretna da sam se pomirila sa tim da pravih prijatelja je zaista malo u životu.Ne zamaraj se sa tim već uživaj u životu
*ako na kraju života na jednoj ruci uspiješ izbrojati prijatelje( žurim pa pogriješi)
Mellon ❤️
Žao mi je što ta poznanstva nisu prešla u prijateljstva i zgrožena sam što su te drugarice bile lešinari.
Čeka te negdje tvoja bff koja je kul skoro kao i ti. Šaljem prijateljski zagrljaj!