Undine ili ljubavna poruka sebi

Post i komentari kod Undine me podsjetiše da ja ovdje pišem pod nikom, username, avatar kako je već. Ja nekako zaboravila da vi svi ne znate kako se ja zovem.

I to njeno pitanje koja sam knjiga, na prvu htjedoh napisat prvo što mi pada na pamet, bilo šta, nebitno, kao da osoba može biti samo jedna knjiga a u glavi imam mnoštvo scenarija, monodrama, gluhih filmova, Jadi mladog Vertera (ima onaj bloger što vazda piše kako pati za nekom curom, to može bit on), Faust, četri godišnja doba, Ja sam reinkarnacija Sylvije Plath,

da je The Bell Jar osoba to bih bila ja.

Neko se možda sjeća da sam bila jedno desetak godina AliceVonWonder pa AliceVonTardis. Oboje je zbog Alise u zemlji čuda, we are all mad here, Cheshire cat, Mad Hatter i čitav jedan vrtlog svjetova koji sam tad preživljavala.

Par godina poslije, u vozu iz Bazela za Ženevu pročitala sam Looking for Alaska. Tada, u tom periodu života bila sam prilično suicidalna, do te mjere da sam imala plan i sve. I onda pročitam u knjizi kako je Alaska otišla sa ovog svijeta tačno onako kako sam to ja htjela. Imale smo još dodirnih tačaka, pa je bilo lahko identificirati se s njom. Zbog nje sam nokte lakirala u plavo.

Odavno već nisam Alaska, sad sam samo ja, nikakav fiktivan lik, mašta mi više ne ide tako duboko ili daleko.

Ali volim da se sjetim te djevojke koja sam bila, voljela bih da joj mogu ovako iz budućnosti poručiti da je volim i da će sve biti i više nego okej, voljela bih da je zagrilim jer znam da joj to treba i da joj kažem da je prelijepa i da vrijedi daleko više nego što misli i da nema potrebe da dopušta ljudima sve to što joj rade. Doći će jednom sve čemu se nadaš, mala velika moja ❤️

alaskay
I'm a ruff, tuff cream puff

20 komentara

  1. Citam vas.Lijepi komentari inspirisani postom.
    Brutko…pretvaranje u Halida nije moguce ali je razumijevanje Halida lijepa mogucnost.Nista neces time u sebi svoje ugasiti.Time ces postojanu zisku u sebi upotrijebiti za toplinu ljubavi i tako isijavati svoje dobro.

  2. Ja sam nažalost sebi dala ime po nicku s tumblra (slično ovom, oduzmi par slova), napravljenog kad sam imala 13 godina, koje nema nikakve veze s mojom ličnošću, nego ima veze s najdražim likom moje tad simpatije. Užas eto. Nigdje mi je veze i sad, al’ sam skontala garant ću jednog dana zaboravit i šifru i nick jer imam običaj da napustim sve, a ovog ću se sjetit, plus radim na istrajnosti.

    1. Undine: Vjerujes li da sam i sad na tumblru? I to skoro svaki dan, imam love-hate odnos s tom aplikacijom, ali dok god bude postojala ja ću biti na njoj. Čak su mi prošle godine terminirali profil, ali sam nekim čudom uspila recover profil koji sam prvobitno i imala preko hotmaila i jao koja sreća!!

      1. Slažem se.

        Meni lično ljepše zvuče prevedena imena na naš jezik. Govorim o modernim imenima, tipa Iman, Arslan (možda nije toliko ni moderno, nego znam prevod), Nur, i sl;

        Vera,
        Leon,
        Svjetlana

        itd…

        ali ne; to nisu naša imena (meni jesu)

        onda dajte imena;

        Emina,
        Amira,
        Alma,

        pretvorih se u Halida jbg 😂

        1. Koliko znam, a ne znam nista, NAŠA imena da je bas nase, su Tvrtko, Kosača, Gorčin, Gospojina, Vukašin i ostala imena koja mozemo nac na steccima, ili u zapisima iz srednjovjekovne nam kraljivine ili ako imamo srece da nadjemo iz banovine. Ostalo sve nam je doneseno sa strane, tako i turska ili arapska imena. Ali eto stoljecima je bilo uvrijezeno da muslimani da bi se izdvojili od puka, prihvataju arapska imena. Ne mozemo reci ni turska, jer turci imaju svoja imena koja kod nas u Bosni neces nigdje cut. Ko se jos zove Ertugrul ili Gökhan 😂

Komentariši