Odavno već razmišljam o ovoj temi, ali mi se nikad nije uobličila u post.
Jednom je xxIronic pisala o svom ED, i u komentarima joj je nekao napisao kako će je proć kad odraste. Lol. Kao da joj je 12 godina…
A i neće proći samo i čisto jer će nabacit još godina.
Gledam žene oko sebe, tihi poremećaji u prehrani su česti ali je generalno to problem koji čeśće zahvata žensku populaciju pa koga briga. Moja strina često zna se pohvalit kako nije jela čitav dan. Mrzim tu rečenicu. Pa jedi jbg nisi dijete da te se mora napitat. Onda joj jednom u huji izleti kako Redžu (muža joj) baš briga što ona nije jela cijeli dan! “I on bi mene ovako gledao danima što njeg briga!” I eto ti srži problema. Umjesto da priča s njim šta je muči i šta joj smeta, ona će glad koristit kao oružje za dobivanje njegove pažnje i brige.
Ista mi je i rodica, koja djeli kuću sa svekrvom, pa joj muž više vremena provodi kod mame nego s njom. I on misli kad je pita jel ona jela, i ona kaže da nije gladna, da je to znak da može on ić kod mame na večeru. Nije jadan ni svjestan njene bitke i plača i izgladnjivanja jer ona hoće da on jede s njom. I njemu je super, ona mršava i zgodna kraj njeg od 120kg. A ona mršava jer neće da jede od tuge što je sama u svom braku.
Imam tetku koju dere ortoreksija. I pošto ne zna šta je to, cijeli dan samo priča kako ona nikad ne bi mogla jest hljeb, ona samo jede smutije i paradajz što sama uzgoji i s gađenjem gleda na svakog ko jede bilo šta, i onda počne face pravit na hranu i fizički se izmicati od ljudi koji jedu. Muž joj je prikriveni manijak, pa vjerujem da tako forsira kontrolu nad svojim životom.
Imam jos X primjera žena oko mene koje koriste hranu kao zamjenu za kontrolu. Recimo moja nana je odrastala u II sv.ratu i poslije su živjeli jako teško i oskudno. Falilo joj je svega, pa i hrane do tamo nekad 1965te. Kada se konačno domogla i onda živjela jako dobro čak i po današnjim mjerilima – nije mogla da sebi sudi. Izuzetno je voljela da jede, a danas to neki zovu food noise i food addiction. Nije pila ni pušila, ali je zato samo o hrani mislila, pričala i jela.
Problem je što ima jako malo istraživanja o ovome, a žene donose na svijet nove generacije koje se rađaju sa manjkom mikro i makroelemenata zbog loše prehrane majke tokom svog cijelog života, ne samo tih 9 mjeseci. Čak – možda je i majka rođena s nekim posljedicama od svoje majke. Tako da već rodiš anemično dijete, koje je sklono bolestima, alergijama, ne napreduje, manja mu je inteligencija, više i brže se zamara, misliš da je lijeno a ono samo nema dovoljno kisika jer nema željeza da mu taj kisik prenese do mišića i mozga.
Zdravlje žene nije samo njeno. Zdrava žena oblikuje zajednicu, ona je stub svog doma, ona je pomoćnik doma svojih roditelja a u većini slučajeva i muževih roditelja. Zdrava žena znači i zdravi potomci. Zdrava žena je zdrava mikrozajednica.
Edit: Ovdje mislim na fizičko a pogotovo na psihičko zdravlje žene u Bosni i Hercegovini.
Istina i jako vazna tema, posebno mi se svidja taj zadnji dio koje nase drustvo cak ni zene nisu osvjestili kako treba. :/
I ja sam se kao beba rodila anemicna i tek sam na fakultetu uspjela skroz stabilizirati svoju krvnu sliku..
Vidis, ti bas moras uvijek ekstra paznju obracat i na taj dio.
Ne znam jesam li rodjena anemicna, ali od 11te godine se borim sa izrazenom anemijom i iako mi je kks sad ok, i zeljezo isto, nemam skoro nikako depoa zeljeza.
Baš si ovo dobro napisala, slažem se, žena je toliko bitna, a svi je šutaju.
Zena je najbitnija
Koliko samo postoji tih nijansi i razloga koji dovode do poremecaja ishrane. Ovo mi je bio oci-otvarajuci post jer se bas i ne druzim s previse ljudi irl a i dok sam nisam primjecivao. Znam samo za one standardne sta Laura spominje gore, da je nametnut imidz da je mrsavo privlacno i lijepo od strane medija i pop-kulture, ali ovo su bas neke dublje teme.
Hvala Kris, bas divan komentar. Da sam jos malo strucnija po ovom pitanju mozda sam mogla iznijeti i bolje post 😊
Svatko od nas gotovi ima više-manje sličnu priču, samo si ti tu duboko ušla u nečije razloge..žao mi je ovih ljudi gdje ti mozeš vidjeti razloge, a njihovi najbliži to ne mogu.
Negdje je, pretpostavljam, kod njih došlo do osujećenja prema onima koji su im u najranijem dobu trebali pružiti ljubav (najčešće majka), a kako ljubav povezujemo s hranom, eto ti problema u budućim odnosima sa ljudima i sa hranom. I sa ljubavi i sa hranom. I prije svega komunikacijom, vezama.
A najgore od svega što se ti odnosi prenose s generacije na generaciju, s majke na kćer i tako dalje i tako dalje.
Tješi me samo što više nije ‘u modi’ bit anoreksično mršav, pa se nadam da takav trend neće bit masovno popularan kao kod nas milenijalaca gdje su nas i mediji gurali u to.
Vjerujem da se sve moze povezati s tim sto si opisala. Mada su ovo odrasle zene sa svojom djecom, i kada mi se zale vecinom to bude na muzeve i kako oni ne primjecuju njihovo izgladnjivanje i povracanje i plac i suze.
Osim ove orto-tetke koja zeli da svi misle kako ona vodi savrsen zivot pa se ta kontrola prenijela i na hranu.
Ali upravu si, negdje se to moralo zaceti – taj nacin nosenja s problemima.
Mislila sam na to da se svi kasnji odnosi s ljudima ili se i baziraju na tim prvim odnosima. I odnosima ljubav=hrana. Ne znam za orto tetku.
Imam.jednu tetku koja se uvijek tako žali da ne jede, a ne jede namjerno da bude vitka. A u biti je slastičarka i naizgled joj u obitelji sve super. Muž razuman, sve lijepo.
I kćer joj tako isto u pubertetu nabila malo kila, sto je normalno, večina nas u obitelji je u pubertetu bila jača i odjednom je nakon par mjeseci vidiš na rubu anoreksije. I to je taj obiteljski utjecaj, odnosno utjecaj poremećaja majke na dijete.
Tek kad bi pričala svoju obiteljsku priču, bilo bi pravo loše i zapetljano.
Hvala ti puno na ovom važnom postu. Veoma dobro si opisala primjere unutar svoje obitelji, a sigurna sam da se mnogi možemo poistovjetiti.
Ja sam u posljednih par godina drastično promijenila ishranu i tek sad vidim kako sam ranije imala nezdrav odnos prema hrani. Sad imam zdraviji odnos, ali imam momente kad se vrlo loše psihički i fizički osjećam jer sam si dopustila da pojedem parče torte jer, Bože mili, bio mi je rođendan ili neko drugo slavlje. I onda se uhvatim kako planiram da sljedeći dan unesem sam par stotina kalorija da bih offset taj suficit.
I naravno da imam i mamu, koja čak i u vrlo ozbiljnim godinama ima problem s hranom. Njoj je, na primjer, sasvim normalno da nakon velikog obroka kaže, “eh, odoh sad sve ovo povratiti.” I nema veze koliko mi njoj govorili da je to ozbiljan problem, ona odbija bilo kakav razgovor s nama ili s liječnikom. Tako da, kao i većina drugih stvari, i ED kreću iz obitelji. 😔
Procitala sam tvoj komentar cim si ga napisala i nikako da prestanem razmisljat o njemu tj o tvojoj mami. Bas me to sokiralo.
Na kojem si rezimu ishrane sad? Mislim da sam vidjela negdje da si keto spomenula, i ja sam na nekoj modifikovanoj keto prehrani 😅 pocelo je kao keto ali sam dodala voce nakon nekog vremena
Za mamu…jeste i šokirajuće i zabrinjavajuće. Njoj je bitno da nije debela jer debele ljude smatra lošim, neuspješnim, nesposobnim, sa lošim karakterima. Vjeruj mi, to je za mene vrlo bolna tema jer je teško prihvatiti da neko meni tako blizak ima tako poremećen sistem vrijednosti i generalno tako katastrofalno razmišljanje, koje na kraju krajeva najviše njoj samoj škodi, mada je znatno imalo utjecaj i na nas koji smo oko nje. Iako sam mnogo puta pokušala da razgovaram s njom, da je odvedem psihologu ili liječniku opće prakse, nisam nikad uspjela i taj neuspjeh mi baš teško pada i osjećam se djelimično odgovornom.
Da, i ja sam sad na modifikovanom keto jer također bez voća neću i ne mogu. 🙂 Ali kad sam baš bila striktno keto, shvatila sam koliko je šećer pristan u gotovo svemu što konzumiramo i to me osvijestilo.
Trebao mi je zivot cijeli da uvidim kako se u biti krijem iza hrane. Godinama sam mezetio burek da ne pustim suzu i ne pokazem da sam mek, gluho’ bilo. Svaki zalogaj mi je bio k'o zid izmedu mene i onoga što nosim u duši.
A kad pogledam brakove oko sebe, na sekundu me stegne. Valjda zato što je tuđa muka očitija kad ju gledaš sa strane. Najcešće žene muče i šute, a većina muških bježi kod matere ili udara “kafu”(alkohol) po kafanama, ne hajući šta se kod kuće dešava i najćešće se žale toj “raji” u kafani kako im je žena ‘vaka naka, a i djeca ništa nisu bolja jer ih mater tako odgaja, nije do njega ništa. I tako u nedogled.
Strašno mi je, pogotovo sad poslije prvomajskih praznika, baš se osjeti u havi da su svi nekako na'kalajisani što su morali biti kod rodbine, valjda svega se nagledali i naslušali pa dok sabiru utiske trebaće im malo apaurina i leksaurina.
Cek cek polahko, ne ulazi se tako u kucu 😁 de nam se malo predstavi, ko si sad ti? Otklen si i ciji si? Reci nam 5 zanimljivih cinjenica o sebi